Prije nešto više od 4 godine, u U februaru 2016. godine prvi put u istoriji vidjeli smo negativni Euribor. Za one koji nisu svjesni, Euribor je prosječna kamatna stopa po kojoj velike banke u eurozoni posuđuju novac. Odnosno, ako je kamata negativna, rezervisanje tog novca nosi niži nominalni iznos od prvobitno datog iznosa. Je li ovo nešto isplativo? Ne, logika nam govori da ne bismo dali novac u zamjenu za manje od onoga što je posuđeno. I to je pitanje, kako je to postalo.
U ovom ćemo članku govoriti o tome zašto je euribor negativan. Prednosti u potrazi za reaktivacijom ekonomije i kako je neophodna ova nelogična tehnika koja se kosi sa strujom.
Gledajući malo u prošlost
Prije izbijanja finansijske krize euribor je dostigao 5'393%, to je bilo 2008. godine. Jednom kada je dostignut ovaj maksimum, počeo je ubrzani pad kamatnih stopa prema dolje. Godinu dana kasnije, 2009. godine, mogli smo vidjeti Euribor sa približno 1%, porastao je nešto kasnije, ali 30. godine prvi put je pao za 2012%. Četiri godine kasnije, 1. godine, Euribor smo prvi put vidjeli negativno. Mnogi štediše sjetit će se tih godina. Ljudi koji su navikli zarađivati od svoje ušteđevine putem bankovnih depozita, po prvi puta nisu nudili gotovo nikakvu profitabilnost (oko 4%).
Morala se platiti cijela financijska kriza koja je teško pogođena nakon kraha Lehman Brothersa. Centralne banke počele su izdavati novac i posuđivati ga bankama u svojim područjima. Kredit je morao teći, novac se morao kretati, a kompanije i porodice morale su moći ponovo tražiti novac.
Ko odlučuje da li se negativni euribor nastavlja i iz kojeg razloga?
Radi se o kamatama koje obilježava Evropska centralna banka pozajmljivanjem novca bankama. Jedna od svrha, kao što je prethodno spomenuto, je pribavljanje kredita i novca, odnosno podsticanje potrošnje. Ova fluidnost uslovljena je ciljem postepenog povećanja inflacije. Uprkos činjenici da monetarne politike za podizanje inflacije postoje godinama, one nisu u potpunosti ostvarene. Pad sirovina poput nafte ili drugih međunarodnih izvoznih proizvoda, zajedno s nižom potrošnjom koja "gura" cijene, sprečava rast inflacije. Na umjeren način, moglo bi se reći da je zdrav, vrlo visok, štetan za ekonomiju. Na isti način na koji negativna inflacija, odnosno deflacija, šteti i ekonomiji.
Zbog recesije, porodice su počele više štedjeti, jer je ekonomija usporavala. Povećanje nezaposlenosti i poteškoće u pristupu kreditima pojačale su krizu. Međutim, ako je za reaktiviranje ekonomije koju ste morali trošiti i što su ljudi učinili uštedjeti više jer su bili u recesiji, stvorilo se začarani krug. Ovaj paradoks doveo je do manjeg protoka novca, pa su iz tog razloga počeli poticati zaduživanje snižavanjem kamatnih stopa, odnosno snižavanjem cijene pozajmljivanja novca. Iz tog razloga, povećanje kamatne stope je nešto što se, iako se očekuje, ne može učiniti. To bi obeshrabrilo kreditne prijave, a samim tim i na potrošnju.
Prednosti i nedostaci negativnog euribora
Ideja stimulisanja potrošnje zasnovana na monetarnoj politici ima dva lica. Razumijevanje negativnog utjecaja euribora ne samo da će vam pomoći da bolje razumijete ekonomsku situaciju u eurozoni, već i vaše lične finansije.
Njegove prednosti uključuju, u prosjeku, mogućnost pristupa stambeni zajam po nižoj kamatnoj stopi. Ako je hipoteka promjenjive stope, obično je uočljivije kada Euribor padne, jer je moguće platiti manje, što rezultira uštedom za džepove. Za fiksne hipoteke, kojih nije malo, a normalno je s obzirom na strah od plaćanja velike kamate, fluktuacije Euribora obično se ne primjećuju. Imajući veći kapacitet štednje, porodice mogu imati više resursa za potrošnju, što podstiče bogaćenje kompanija. Na taj je način cijeli ovaj ciklus zatvoren i na kraju koristi svima nama.
Među njegovim nedostacima je uglavnom to što je cijena novca niska, odnosno takva kakva je favorizira potrošnju na štetu uštede. Takođe su umanjene alternative gde se može smestiti i povećati kapital. Negativni euribor je rješenje kratkoročno ili srednjoročno, ali ne i dugoročno.
Zanimljiva je činjenica da se mnogi štediši odluče uložiti i svoj novac uložiti u posao, neki na berzi, drugi stvarajući nove poslove ... Ne znam je li to prednost ili nedostatak, jer kad je znanje o tome malo , to obično nema dobre rezultate. Međutim, to također motivira i podučava bolje i nove puteve ljudima koji ih prije ne bi tražili.
Budući izgledi za Euribor
Prije nego što je postojala pandemija, buduće prognoze nisu uvijek mogle biti točne, ali su sigurno bile čvršće nego u trenutnom okruženju. Trenutni ekonomski izgledi pomalo podsjećaju na ekonomiju, odnosno preokrenuti. S raširenim zatvaranjima pretrpljenim u martu 2020. godine, vidjeli smo kako je Euribor dosegnuo istorijske najniže nivoe, tako da se onda za manje od mjesec dana znatno vratio (još uvijek na negativnoj teritoriji). U narednim mjesecima i do danas, nastavlja opadati, ali sporije.
Očekuje se da će se ove i barem naredne godine euribor nastaviti na negativnoj teritoriji. Okoliš na -0% za 25. godinu i -2020% za 0. godinu. Međutim, sve bi se to moglo promijeniti, ovisno o ekonomskim utjecajima pandemije, odgovorima koji se daju politički i, naravno, o tome kako se Europska centralna banka odluči suočiti s različitim budućim scenarijima. Na kraju, konačna moć i autoritet koji odlučuje hoće li podići ili spustiti Euribor je ECB.