La svetska ekonomija Izravno se suočava s promjenama koje zahtijevaju međunarodnu koordinaciju i upravljanje, koje se prilagođava paralelnim pitanjima kao što su održivost, politika, energija itd.
Zemlje trebaju kombinacija politika uravnotežen tako da uspijevaju gurnuti globalnu ekonomiju ka napretku i rastu, također usklađujući ovo dostignuće s napretkom u socijalnim sferama i održivim razvojem.
Usporavanje svjetske ekonomije je već dugo vremena. Liberalizacija trgovine je posljednjih godina napredovala mnogo manje nego proteklih decenija, isto tako velika neizvjesnost i sastav globalne potražnje faktori su koji su naglo ograničili rast trgovine.
Već u posljednjem dijelu 2017. godine, prema Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), svjetska ekonomija je ubrzala svoj rast. U svakom slučaju, može se reći da je umjeren u odnosu na godine prije posljednje krize.
OECD je na kraju godine izvijestio da će globalna ekonomija rasti 3.6% i 3.7% do 2018. U ovom trenutku može se primijetiti najbrža stopa rasta od 2010. godine.
Ekonomski rast je očit na planeti, sa porastom podataka, nešto što je iznenadilo mnoge. Postoji tendencija da kompanije ulažu u kapital, što je pozitivno.
u tržišta u razvoju istovremeno pokazuju značajan napredak, kao i razvijenije zemlje.
Kao rezultat pada cijena sirovina koji se dogodio 2014. godine, agregatna tražnja pretrpjela je značajan pad. Danas rast potražnje pokazuje znakove oporavka u najvećim ekonomijama u razvoju.
Kada produktivnost snažno raste, izgledi za nadnicu u napredne ekonomije oni će takođe rasti. Isto tako, za ekonomije u razvoju potrebno je šire ulaganje u ljudski, socijalni, fizički i javni kapital. To je izjavila Catherine Mann, glavna ekonomistica OECD-a.
Ekonomije u razvoju predvodiće po zemljama svjetski ekonomski rast, sa prosjekom iznad 4%.
Iako su vijesti dobre, ova organizacija je izjavila da ne postoje uslovi da se ovaj rast održi i nakon 2019. brzinom koja se danas može vidjeti. Prošla finansijska i ekonomska kriza ostavila je mnoge posljedice za ekonomske agente sa važnim efektima koji se neće lako riješiti.
Prema ovoj organizaciji, raznolikost prepreka koje postoje u mnogim zemljama važno je ograničenje za napredovanje u dosljednom ulaganju, nešto što je vitalno za rast produktivnosti.
Stope ulaganja koje se smatraju i procjenjuju i dalje su niske.
Ekonomska stabilizacija protiv značajnog oporavka
Širenje svjetskog bruto proizvoda može pokazati stabilizaciju u ekonomskom smislu, ali ne i trajni znatan oporavak.
Postoji neizvjesnost u pogledu ekonomskih izgleda planete sa negativni rizici, da ako se dogodi, procjenjuje se da je globalni rast niži od današnjeg.
Koherentan i naglašen nedostatak političkih napora na globalnom nivou može se vidjeti u pogledu ponovnog porasta i oporavka nivoa investicija; pitanje da bi ako bi se to potaknulo oporavak produktivnosti.
Kako se na ovaj način mogu postići ciljevi poput smanjenja ekstremnog siromaštva do mjere iskorjenjivanja ili garantovanja pristojnog rada za stanovnike svijeta?
u Ciljevi održivog razvoja a napredak ka njihovom postizanju bit će vrlo frustriran u narednim godinama.
Razni faktori mogu utjecati na svjetsku ekonomiju
Pad međunarodne trgovine, spora projekcija produktivnosti pred rastom, ulaganja po nepovoljnim stopama i veliki rasponi duga mogli bi utjecati na svjetsku ekonomiju.
Sirovine i njihove cijene, koje su ponekad niske, nanose veliku štetu zemljama koje ih izvoze.
Uticaj različitih geopolitički sukobi, mogu direktno i snažno utjecati na određene regije planete u ekonomskom smislu.
Mnoge razvijene ekonomije, kao i one u razvoju, zabilježile su pad investicija u svojim zemljama. Kompanije se obeshrabruju u razvoju investicija, dok je globalna potražnja i dalje slaba, što može biti pojačano globalnom nesigurnošću na političkom i ekonomskom nivou.
Na investicije mogu uticati i u zemljama u kojima nedostaje mogućnosti finansiranja, sa stagnirajućim finansijskim tržištima sa nedovoljnim razvojem i bankama s niskom kapitalizacijom.
U razvijenim zemljama postoji trend smanjenja javnih investicija, i to od 2010. godine, predstavljajući uzorak politike fiskalnog prilagođavanja kao rezultat rasta javnog duga.
Zbog činjenice da su novčani prilivi, proizašli iz izvoza sirovina, u mnogim zemljama dramatično opali, dodali su da smanje ulaganja u socijalne usluge, infrastrukturu itd.
Rast u manje razvijenim zemljama
Manje razvijene zemlje, kratkoročno, pokazuju niži rast od predviđenog cilja Ciljevi održivog razvoja. Ova vrsta rasta predstavlja opasnost tako da se mogu stvoriti potrebni troškovi u obrazovanju, zdravstvu, prilagođavanju na klimatske promjene itd.
Promjena ili diverzifikacija izvoza bit će još složenija, što je od vitalne važnosti za ove vrste država koje posluju s malo proizvoda i koje su često žrtve direktnih promjena cijena.
Ako se uvjeti rasta nastave istim trendom kao i posljednjih godina, veliki dio stanovništva ovih zemalja mogao bi ustrajati pod uslovi ekstremnog siromaštva za 2030.
Ovim manje razvijenim zemljama je vrlo teško udružiti resurse da bi izvršile investicije koje su im potrebne. Strane investicije često izbjegavaju ove vrste zemalja, što takođe utječe na njih.
Ekonomski rast i emisije ugljenika
Ustrajno se traži da svjetska ekonomija postigne kontinuirano i izrazito razdvajanje ili razdvajanje između ekonomskog rasta i povećanih emisija ugljika.
Iako je u tom pogledu postignut napredak, obnovljiva energija oni i dalje igraju minimalnu vodeću ulogu u proizvodnji energije na planeti.
Na mnoga poboljšanja koja su postignuta u smanjenju emisija mogu se brzo utjecati i preokrenuti ako se ne prikupe napori privatnog i javnog sektora, tako da se energetska efikasnost može povećati, ustupajući mjesto energiji, obnovljivoj.
Bez međunarodne podrške i saradnje neće biti moguće postići transfer čistih tehnologija i neophodno finansiranje za prilagođavanje na klimatske promene.
Mobilizacija finansijskih sredstava
Da bi se postigla Ciljevi održivog razvoja potrebna su dugoročna ulaganja. Već rašireno smanjenje ubrzanja globalnog ekonomskog rasta čini izvršenje ovih investicija vrlo složenim. Potrebno je međunarodno financiranje, ono je poraslo u zemljama u razvoju posljednjih godina, ali potrebno je više.
Rizici za negativnu stranu
Postoje važni negativni rizici u ekonomskim izgledima planete, pitanje koje bi moglo uticati na njeno moguće ubrzanje. Političke odluke i opredeljenja velikih razvijenih ekonomija igraju važnu ulogu u tom pogledu.
Ekonomske neizvjesnosti i prognoze
Političko okruženje na međunarodnom nivou stvara značajnu neizvjesnost.
Primjer za to su promjene koje su se dogodile s trenutnom vladom Sjedinjenih Država u vezi s trgovinom, klimatskim promjenama i imigracijom, nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika.
Odluka Ujedinjenog Kraljevstva da napusti Europsku uniju i sve njene posljedice u Europi, također ilustrira važne promjene koje generiraju nedostatak povjerenja.
Uzroci nesigurnosti nesigurnost i zbunjenost, koji mogu uvenuti izglede za oporavak na poslovnom polju, ometati širenje i napredovanje svjetske trgovine, pa čak i utjecati na nas u tim smislu u kraćem roku.
Pred vratima 2018
Sa danima do kraja 2017. godine, svijet iščekuje i pita se što će se dogoditi sljedeće godine u vezi sa svjetskom ekonomijom.
Postoji optimizam kojem je pogodovao napredak naprednih ekonomija poput Sjedinjenih Država, Japana ili eurozone; gdje banke nastavljaju ubrizgavati likvidnost u sistem. Ekonomije u razvoju poput Brazila također su doživjele oporavak.
Proširenje će se nastaviti svojim tokom očigledno.
Pitanje je hoće li ovaj trenutni trend poboljšanja trajati dugo. MMF smatra da će se širenje nastaviti najmanje nekoliko godina nakon ove točke, osim ako ne dođe do neočekivanih naglih promjena.
U svakom slučaju, postoje negativni rizici i tako će biti i u narednoj godini. Političke krize jedan su od najvećih problema koji bi mogli utjecati na svjetski rast.
Potrebna je međunarodna koordinacija i saradnja kako bi se utro put za finansiranje trgovine, s naglaskom na siromašne afričke zemlje, ostrvske države u razvoju i druge kojima je to potrebno. Međunarodna saradnja mora biti usmjerena i u drugim oblastima.
Svaka država ili regija mora proširiti svoje horizonte postupaka i mjera, kako bi postigla prilagođavanje svojim specifičnim okolnostima i ne mora imati povećanu ovisnost o monetarnoj politici.