Pa da, iako je filozofija koju slijedim na berzi kupiti i držatiIstina je da, da bismo pravilno slijedili ovu strategiju, moramo imati na umu da to ne znači ne prodavati ni pod kojim okolnostima, već prodavati samo u vrlo ekstremnim slučajevima.
A sa slučajem Endesa, mislim da se suočavamo s jednim od takvih ekstremni slučajevi koji opravdavaju prodaju. Pogledajmo argumente:
- Endesa je postala 2009. godine pod kontrolom talijanskog Enela tako da više ne posjeduje svoju budućnost
- Endesa nedavno je svoju imovinu u Latinskoj Americi prodao Enelu. Njeno prisustvo u tim zemljama upravo je ono koje je nudilo najbolje izglede za rast u budućnosti, tako da se sve to gubi.
- Uz dodatni prihod ostvaren prodajom Enelu, a bonus. Kako je Enel glavni dioničar Endese, rezultat ove operacije je taj Endesa se vratio Enelu novac primljen od prodaje latinoameričke imovine putem dividende.
- Oni su takođe platili a druga vanredna dividenda na teret duga. Ovo je događaj bez presedana, podijeliti dodatnu dividendu i platiti je DUGOM.
- Endesa je potvrdila svoj cilj usredotočite se na svoje poslovanje u Španiji...
Kad vidim sve ove izvedbe za mene, jasno je da je predstavu Enel izveo. Kupili su Endesu, jesu samostalno prodao svoju najvažniju imovinu - da odvoje pšenicu od kukolja koji je zovu u mom gradu - vratili su novac isplaćen dividendom, a povećali su i gotovinu zahvaljujući dugu koji je ugovorio Endesa.
I sve to ukrašeno velikim naslovima u medijima koji pokazuju da će Endesa isplatiti najveću dividendu u istoriji Španije. Ali ono što nisu prebrojali jest da je to dividenda po cijenu njihovog budućeg rasta (ili čak održivosti) i zaduživanja do njihovih obrva.
Tako sam, s ovim sumornim izgledima, odlučio napustiti kompaniju. Za Fiskalna pitanja Više bih volio čekati da prikupim dividendu i prodam kad cijena padne, jer da sam prodao prije dividende, morao bih otići do blagajne i platiti ostvareni kapitalni dobitak.