Sve je više ljudi svjesno problema koje sa sobom nosi ekstremni konzumerizam do kojeg smo došli u zemljama prvog svijeta. Ne samo da to čini ljude siromašnijim, već ih čini nesretnima i rasipa resurse naše planete. Ali jeste li znali da postoji pokret koji se potpuno suprotstavlja konzumerizmu? Da, tako je. To se zove štedljivost a mi ćemo objasniti šta je to i od čega se sastoji u ovom članku.
Možda već poznajete neke ljude koji vode štedljiv način života, a možda i sami to radite, ali ne znate kako se to zove. Da biste saznali više o ovoj temi, preporučujem da nastavite čitati.
Šta je biti štedljiv?
Prvo ćemo objasniti šta je štedljivost, šta znači i šta podrazumeva. Ova riječ dolazi iz latinskog Frugalis i, prema RAE, štedljiva osoba "štedi u jelu i piću". Iako u ovom rječniku nalazimo samo definiciju koja se odnosi na jelo bez ekscesa, štedljivost ima i drugo značenje. U osnovi, ovaj koncept je proširen na više područja svakodnevnog života svake osobe. Moglo bi se reći da je to opozicija konzumerizmu. Zapravo, štedljivost je stvorena u Sjedinjenim Državama kako bi se borila protiv pretjeranog konzumerizma koji se odvijao u toj zemlji.
Iz američkih zemalja ovaj pokret je sve više sticao popularnost, posebno među mladima, sve dok nije stigao u Evropu. Trenutno je zemlja koja prednjači po broju štedljivih ljudi Njemačka. To nije hipi pokret niti pokušava da promoviše ideje, jednostavno podiže "nedostatak potrošnje" za postizanje boljeg života. Sa manjom potrošnjom, štednja i ulaganja se značajno povećavaju.
Postoji formulacija štedljivosti čiji je cilj postizanje finansijske nezavisnosti što je prije moguće, mladih ljudi. Poznata je kao FIRE strategija, akronim koji znači "finansijska nezavisnost, prerano penzionisanje". Prijevod bi bio "Finansijska nezavisnost, prijevremeno penzionisanje" ili "Finansijska nezavisnost, prijevremeno penzionisanje".
Štedljivost: Suprotnost konzumerizmu
Danas je ekonomski model uspostavljen u cijelom svijetu zasnovan na potrošnji. Šta ovo implicira? Svi smo stalno izloženi različitim robama i uslugama koje svakodnevno trošimo na nadmetanje jedni s drugima kako bismo s njima obavili sljedeću kupovinu. Toliko smo navikli na ovu emisiju da se više ne pitamo da li da je kupimo ili ne, ako ne koju da kupimo. Ne prestajemo razmišljati da li nam je ono što nam nude zaista potrebno ili ne.
To je tužna, ali nepobitna stvarnost. Ovaj globalni ekonomski model dostiže alarmantne ekstreme. Naš cilj je kupovati i nabavljati nove proizvode na nezasitan način, uvek želimo sve više i više. Čini se da su ljudi potpuno zaboravili da je cilj svakog dobra ili usluge zadovoljiti potrebu, ili bi barem trebala biti.
Ako se taj impuls kupovine ponavlja iz dana u dan tokom mnogo godina, ekonomski trošak je veoma primetan. Veliki dio prihoda ljudi odlazi u potpuno nepotrebne proizvode i usluge. Još jedna posljedica ekstremnog konzumerizma je zabrinjavajuće rasipanje resursa koje nam ova planeta nudi.
Šta je živjeti štedljivo?
Ono što mnogi ljudi danas žive se zove pacovska trka, što u prijevodu znači "trka pacova". Definiše se kao neograničeno praćenje na privremenom nivou naporne dnevne rutine. Ovo je uglavnom fokusirano na radnu aktivnost, gdje je cilj nadmetanje s ostatkom svijeta u prilično zagušljivom urbanom okruženju. Ovu radnu aktivnost karakteriše veoma dugo radno vreme i malo slobodnog vremena. Izgleda poznato, zar ne?
U ovim slučajevima, kojih je većina u svijetu, ljudi rade da bi dobili novac kojim pokrivaju svoje vitalne potrebe, barem u teoriji. Na praktičnom nivou, stvari postaju malo komplikovane, budući da potrošački model poziva da se svu zarađenu platu potroši u nultoj komi. Na ovaj način, ljudi apsorbirani ovim ekonomskim modelom nisu u stanju da štede i žive iz dana u dan, potpuno zavisi od vaših prihoda svakog mjeseca, što će vas na kraju iscrpiti.
Suprotno onome što mnogi vjeruju, unapređenje i povećanje plata ne rješavaju ovaj problem. Većina ljudi koji zarađuju više ili koji dobijaju povećanje plate takođe na kraju podižu nivo u smislu potrošnje, uspostavljanje višeg životnog standarda i/ili jednostavno kupovanje više hirova i nepotrebnih stvari. Ponekad se ljudi čak okreću kreditima, trošeći više nego što mogu priuštiti. Ali za šta? Postavićemo neka pitanja i razmisliti o odgovoru koji bismo trebali dati:
- Da li je najnoviji model mobilnog telefona koji su izdali zaista toliko dobar da promijenim onaj koji već imam?
- Auto mi više ne radi tako dobro da se zadužim i kupim novi?
- Nije li mi odjeća koju već imam u ormaru dovoljna?
Ključ štedljivosti: "Dekonzumiraj"
Da biste postali štedljivi, najbolje je slijediti ključ štedljivosti, a to je "dekonzumacija". Ljudi koji prate ovaj pokret izbjegavaju potrošnju neopravdanih proizvoda i usluga. Kako obično od malih nogu teže ovom cilju, mogu postići značajne uštede dok još žive sa roditeljima, čime značajno smanjuju troškove osamostaljivanja.
Stoga, ako želimo dostići njihov nivo štednje, moramo potpuno promijeniti svoj mentalitet i lišimo se mnogih stvari koje su dio našeg svakodnevnog života. Navedimo neke primjere:
- Izlazak na ručak, večeru, kafu ili piće napolju svaki dan.
- Imati kućne ljubimce.
- Pušenje, ako postanemo prestrogi.
- Imati auto ili motocikl, osim ako je to neophodno zbog posla. I, u tom slučaju, moralo bi biti iz druge ruke, naravno.
- Pretplate na časopise, kolekcije, online kupovinu ili streaming platforme itd.
Zapamtite da se ne radi o tome da ne živite ili da se društveno izolujete. U redu je ponekad otići na večeru sa prijateljima ili imati neku drugu vrstu iskustva, Pa, važno je i održavanje mentalnog zdravlja. Ali nikada ne previše i trudite se da potrošite što je manje moguće.
Štedljivi ljudi ne moraju biti bogati ili škrti
Ljudi koji slijede štedljivost nisu nužno škrti. Vaš cilj je da potrošite samo ono što je pravedno i potrebno da biste mogli maksimizirati svoju ušteđevinu kako biste mogli živjeti bez zavisnosti od plate i, samim tim, ne mora da radi. Zapravo, štedljivi se ne zaključavaju kod kuće bez obavljanja bilo kakve aktivnosti ili kupovine hira. Ono što rade je da racioniraju proizvode i usluge koji su nepotrebni za njihov opstanak i uživaju u njima kao dio svog slobodnog vremena.
Također treba napomenuti da štedljivi ljudi koji su već ostvarili način života bez radnih obaveza ne moraju biti bogati. Kapital koji ovi ljudi mogu prikupiti nema veze sa srećom ili naslijeđem, on je plod njihovog velikog truda da ostanu štedljivi i njihovog vrijednog rada. Ono što štedljivi pokušavaju je da taj kapital ne smanjuju kako vrijeme prolazi, ako ne i suprotno. Obično ga ulažu kako bi zadržali dovoljno novca za život svakog mjeseca. to će reći: Vaš cilj je da svakog mjeseca zaradite dovoljno pasivnog prihoda da biste mogli živjeti, ono što je poznato kao finansijska sloboda.
Sada je veliko pitanje: kako to dobijaju? Navest ćemo primjer nekih koraka koje bi ekonomista slijedio. Otprilike vrlo jednostavna strategija:
- U fazi života, koja može trajati deset do petnaest godina, radite što je više moguće.
- Potrošite samo novac koji vam je potreban. Tako se stope štednje povećavaju i mogu doseći i do 60-80%.
- Dok štedite, uložite taj novac. Uz složenu kamatu, glavnica će biti još povećana.
- Dostignite izračunatu cifru da biste dobili finansijsku slobodu. Ova cifra je uloženi kapital čija profitabilnost omogućava dotičnoj osobi da vodi život kakav želi bez potrebe da radi. U slučaju štedljivih, oni su zadovoljni time što mogu da pokriju osnovne troškove.
- Nastavite sa životom bez obaveze da radite, jer više ne zavisite ni od kakve plate.
- Ostati s pasivnim prihodima, ali izbjegavajući da se kapital uvelike smanji. Da bi se to postiglo, kamata dobijena od ulaganja mora pokriti ono što se troši na mjesečnom nivou.
Iako sve zvuči jako lijepo i lako, u potrošačkom svijetu u kojem živimo prilično je teško riješiti se potrebe za stjecanjem hirova koji nam uopće nisu potrebni. Za praćenje ovog puta potrebno je mnogo volje i upornosti. Ako nismo sposobni da budemo štedljivi, ništa se ne dešava. Još uvijek možemo postići finansijsku slobodu slijedeći plan štednje i pametnim, dugoročnim ulaganjima. Naravno, vjerovatno će nam trebati još nekoliko godina.